Preporuke Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta u vezi s pitanjima propisivanja i dostave jamstva za ozbiljnost ponude u novonastaloj situaciji izazvanoj epidemijom Corona virusom

S obzirom na novonastalu situaciju u vezi s epidemijom izazvanom Corona virusom, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, kao središnje tijelo državne uprave za politiku javne nabave (dalje: Ministarstvo), zaprimilo je brojne upite dionika u sustavu javne nabave, naručitelja i ponuditelja,  koji se odnose na probleme ponuditelja u vezi s dostavom jamstva za ozbiljnost ponude u postupku javnne nabave, kada je sredstvo jamstva garancija banke, zadužnica, bjanko zadužnica i sl.
Problem s dostavom jamstva za ozbiljnost ponude imaju prvenstveno strani ponuditelji (ograničenje odnosno zabrana prekograničnih putovanja) ali također i domaći ponuditelji (ograničenje odnosno zabrana putovanja izvan mjesta prebivališta; ukidanje međugradskog prijevoza; ukidanje gradskog javnog prijevoza, osim za osobe s posebnom propusnicom nadležnih tijela; problemi s organiziranjem dostave putem kurira, i sl.).

U vezi s navedenom problematikom Ministarstvo iznosi sljedeće preporuke:
1.) Jamstvo za ozbiljnost ponude je jedno od jamstava koje naručitelj, sukladno člancima 214. do 217. Zakona o javnoj nabavi (NN br. 120/16, dalje: ZJN 2016), može zahtijevati od ponuditelja u postupcima javne nabave, kao instrument osiguranja od određenih rizika, kao što su:
-          odustajanje ponuditelja od ponude u roku njezine valjanosti,
-          nedostavljanje ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ZJN 2016,
-          neprihvaćanje ispravka računske pogreške,
-          odbijanje potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ili
-          nedostavljanje jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, ako okvirni sporazum obvezuje na sklapanje i izvršenje.
Ako javni naručitelj zahtijeva jamstvo za ozbiljnost ponude, obvezan je u dokumentaciji o nabavi odrediti vrstu, sredstvo i uvjete jamstava, s time da ne može odrediti isključivo novčani polog kao jamstvo, jer je novčani polog kao jamstvo opcija za ponuditelja a ne za naručitelja.
Dakle, kao što iz odredbi ZJN 2016 proizlazi - traženje jamstva za ozbiljnost ponude je opcija odnosno mogućnost a ne i obveza za naručitelja.
U tom smislu preporuka je naručiteljima da zahtijevaju jamstvo za ozbiljnost ponude onda kada ocijene da postoji mogućnost nastanka nekog od naprijed navedenih rizika predviđenih člankom 214. stavkom 1. toč. 1. ZJN 2016, uzimajući u obzir procijenjenu vrijednost nabave; žurnost određene nabave, njenu važnost za naručitelja i sl.
 
2.) Nadalje, člankom 215. stavkom 2. ZJN 2016 propisano je da javni naručitelj određuje jamstvo za ozbiljnost ponude u apsolutnom iznosu, koji ne smije biti viši od 3% procijenjene vrijednosti predmeta nabave odnosno grupe predmeta nabave, ako je predmet podijeljen na grupe. Dakle, ZJN 2016 određuje gornji iznos jamstva za ozbilnost ponude, a naručitelj bi trebao u svakom konkretnom slučaju, u zakonskim okvirima odrediti iznos jamstva za konkretan slučaj.
U tom smislu, ako naručitelj već zahtijeva jamstvo za ozbiljnost ponude, preporuka naručiteljima bi bila da iznos jamstva za ozbiljnost ponude bude manji od zakonskog maksimuma (npr. 1% procijenjene vrijednosti predmeta nabave odnosno grupe predmeta nabave, odnosno iznos koji bi odgovarao riziku koji snosi naručitelj a ne bi predstavljao značajno financijsko opterećenje ponuditelju), kako bi ponuditelji mogli u većem broju slučajeva iskoristiti zakonsku mogućnost uplate novčanog pologa, kao sredstva jamstva za ozbiljnost ponude, te u ponudi dostaviti dokaz o uplati novčanog pologa u obliku preslike uplatnice ili potvrde o uplati putem internet bankarstva. Na taj način značajno bi se smanjio problem dostave jamstva za ozbiljnost ponude u postupku javne nabave u postojećim okolnostima.