Informacije i savjeti iz područja javne nabave utorkom i četvrtkom 9-12h tel: 01 4677 178
Portal javne nabave
Mišljenja 2022.
Kako odrediti starost ažuriranih popratnih dokumenata koje ugovaratelj dostavlja tijekom izvršenja ugovora za nove podugovaratelje?
Primarno, predmet ZJN 2016 je utvrđivanje pravila o postupku javne nabave koji provodi naručitelj radi sklapanja ugovora o javnoj nabavi. Sklopljeni ugovor se izvršava sukladno članku 313. ZJN 2016, odnosno ugovorne strane ga izvršavaju u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom, a na njihovu odgovornost za ispunjenje obveza iz ugovora se, uz odredbe ZJN 2016, na odgovarajući način primjenjuju i odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Prema tome, samo izvršenje ugovora nije primarni predmet ZJN 2016. Nakon što je postupak javne nabave završen i ugovor o javnoj nabavi sklopljen, na njegovo se izvršenje primjenjuju uvjeti utvrđeni dokumentacijom o nabavi i odabranom ponudom te odredbe Zakona o javnoj nabavi i zakona kojim se uređuju obvezni odnosi koji su na snazi u vrijeme izvršenja.
ZJN 2016 propisuje u članku 224., između ostalog, da ugovaratelj može tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi od naručitelja zahtijevati uvođenje jednog ili više novih podugovaratelja i/ili promjenu podugovaratelja za onaj dio ugovora o javnoj nabavi koji je prethodno dao u podugovor. Uz zahtjev ugovaratelj naručitelju dostavlja podatke o novom podugovaratelju te, ako su oni propisani dokumentacijom o nabavi, dokumente kojima dokazuje da i novi predloženi podugovaratelj nije u jednoj od situacija za isključenje.
Međutim, niti ZJN 2016 niti njegovi provedbeni propisi ne propisuju detaljno koji se dokumenti smatraju relevantnim, u smislu datuma izdavanja, pri ocjenjivanju nepostojanja okolnosti isključenja i ispunjavanja uvjeta sposobnosti za novouvedenog podugovaratelja tijekom izvršenja ugovora.
Vezano uz dokaz tehničke i stručne sposobnosti gospodarskih subjekata, ZJN 2016 dozvoljava naručitelju da u postupku javne nabave može zahtijevati da gospodarski subjekt ima dovoljnu razinu iskustva, a što se sukladno članku 268. stavku 1. istog Zakona dokazuje odgovarajućim referencijama iz prije izvršenih ugovora, odnosno popisom radova, roba ili usluga izvršenih u godini u kojoj je započeo postupak javne nabave i tijekom pet, odnosno tri godine koje prethode toj godini. Intencija je zakonodavca bila da se ograničavanjem razdoblja u kojem se prihvatljiva referencija može steći preferiraju subjekti s novijim (ažurnijim) referencijama, odnosno iskustvom.
Isto se odnosi i na utvrđivanje okolnosti za isključenje gospodarskih subjekata, gdje je također cilj dobiti što ažurnije podatke o subjektima. Stoga je Pravilnikom o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave u članku 20. stavku 9. i 10. propisano da se smatra da su dokumenti iz članka 265. stavka 1. točke 1. ZJN 2016 ažurirani ako nisu stariji više od šest mjeseci od dana početka postupka javne nabave, a dokumenti iz točke 2. i 3. istog stavka i članka ZJN 2016 su ažurirani ako nisu stariji od dana početka postupka javne nabave.
Dakle, kod ocjene dokaza dostavljenih uz ponudu se kao polazišna točka u odnosu na koju se mjeri prihvatljiva starost dokaza uzima dan početka postupka javne nabave. Međutim, ZJN 2016 ne propisuje odnosi li se isto i na ocjenu dokaza koji se dostavljaju tijekom izvršenja ugovora. S obzirom na intenciju prethodno iznesenih odgovarajućih odredbi ZJN 2016, a pogotovo uzevši u obzir mogući veliki protok vremena od početka postupka do trenutka podnošenja zahtjeva za promjenom podugovaratelja, mišljenja smo da ne bi imalo smisla utvrđivati okolnosti isključenja iz članka 251. stavka 1., članka 252. stavka 1. te članka 254. stavka 1. ZJN 2016 za razdoblje prije podnošenja ponude, niti bi se time ispunio razlog uvođenja starosnog ograničenja.
Ako se dokumenti dostavljeni u ponudi promatraju u odnosu na početak postupka, odnosno na dan slanja objave poziva na nadmetanje, cijeni se da bi odgovarajuća polazišna točka u odnosu na koju bi se utvrđivala prihvatljiva starost dokumenata mogla biti dan podnošenja zahtjeva za uvođenje novog podugovaratelja.
Isti princip mogao bi se primijeniti i na ocjenu dokumenata kojima se dokazuje ispunjavanje zahtijevane razine iskustva gospodarskog subjekta. Ako ZJN 2016, kao referentno razdoblje za stjecanje referencije, propisuje godinu u kojoj je započeo postupak javne nabave te period od tri, odnosno pet godina koje prethode toj godini, cijenimo da bi se u slučaju zamjene podugovaratelja tijekom izvršenja ugovora kao prihvatljivo referentno razdoblje za stjecanje iskustva predloženog podugovaratelja mogla uzeti godina podnošenja zahtjeva za promjenom te tri, odnosno pet godina koje prethode toj godini.
ZJN 2016 propisuje u članku 224., između ostalog, da ugovaratelj može tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi od naručitelja zahtijevati uvođenje jednog ili više novih podugovaratelja i/ili promjenu podugovaratelja za onaj dio ugovora o javnoj nabavi koji je prethodno dao u podugovor. Uz zahtjev ugovaratelj naručitelju dostavlja podatke o novom podugovaratelju te, ako su oni propisani dokumentacijom o nabavi, dokumente kojima dokazuje da i novi predloženi podugovaratelj nije u jednoj od situacija za isključenje.
Međutim, niti ZJN 2016 niti njegovi provedbeni propisi ne propisuju detaljno koji se dokumenti smatraju relevantnim, u smislu datuma izdavanja, pri ocjenjivanju nepostojanja okolnosti isključenja i ispunjavanja uvjeta sposobnosti za novouvedenog podugovaratelja tijekom izvršenja ugovora.
Vezano uz dokaz tehničke i stručne sposobnosti gospodarskih subjekata, ZJN 2016 dozvoljava naručitelju da u postupku javne nabave može zahtijevati da gospodarski subjekt ima dovoljnu razinu iskustva, a što se sukladno članku 268. stavku 1. istog Zakona dokazuje odgovarajućim referencijama iz prije izvršenih ugovora, odnosno popisom radova, roba ili usluga izvršenih u godini u kojoj je započeo postupak javne nabave i tijekom pet, odnosno tri godine koje prethode toj godini. Intencija je zakonodavca bila da se ograničavanjem razdoblja u kojem se prihvatljiva referencija može steći preferiraju subjekti s novijim (ažurnijim) referencijama, odnosno iskustvom.
Isto se odnosi i na utvrđivanje okolnosti za isključenje gospodarskih subjekata, gdje je također cilj dobiti što ažurnije podatke o subjektima. Stoga je Pravilnikom o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave u članku 20. stavku 9. i 10. propisano da se smatra da su dokumenti iz članka 265. stavka 1. točke 1. ZJN 2016 ažurirani ako nisu stariji više od šest mjeseci od dana početka postupka javne nabave, a dokumenti iz točke 2. i 3. istog stavka i članka ZJN 2016 su ažurirani ako nisu stariji od dana početka postupka javne nabave.
Dakle, kod ocjene dokaza dostavljenih uz ponudu se kao polazišna točka u odnosu na koju se mjeri prihvatljiva starost dokaza uzima dan početka postupka javne nabave. Međutim, ZJN 2016 ne propisuje odnosi li se isto i na ocjenu dokaza koji se dostavljaju tijekom izvršenja ugovora. S obzirom na intenciju prethodno iznesenih odgovarajućih odredbi ZJN 2016, a pogotovo uzevši u obzir mogući veliki protok vremena od početka postupka do trenutka podnošenja zahtjeva za promjenom podugovaratelja, mišljenja smo da ne bi imalo smisla utvrđivati okolnosti isključenja iz članka 251. stavka 1., članka 252. stavka 1. te članka 254. stavka 1. ZJN 2016 za razdoblje prije podnošenja ponude, niti bi se time ispunio razlog uvođenja starosnog ograničenja.
Ako se dokumenti dostavljeni u ponudi promatraju u odnosu na početak postupka, odnosno na dan slanja objave poziva na nadmetanje, cijeni se da bi odgovarajuća polazišna točka u odnosu na koju bi se utvrđivala prihvatljiva starost dokumenata mogla biti dan podnošenja zahtjeva za uvođenje novog podugovaratelja.
Isti princip mogao bi se primijeniti i na ocjenu dokumenata kojima se dokazuje ispunjavanje zahtijevane razine iskustva gospodarskog subjekta. Ako ZJN 2016, kao referentno razdoblje za stjecanje referencije, propisuje godinu u kojoj je započeo postupak javne nabave te period od tri, odnosno pet godina koje prethode toj godini, cijenimo da bi se u slučaju zamjene podugovaratelja tijekom izvršenja ugovora kao prihvatljivo referentno razdoblje za stjecanje iskustva predloženog podugovaratelja mogla uzeti godina podnošenja zahtjeva za promjenom te tri, odnosno pet godina koje prethode toj godini.
Smatra li se projektant predstavnikom naručitelja kao druga osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave, sve sukladno članku 76. stavku 2. točki 3. ZJN 2016, u kojem slučaju bi isti bio dužan potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa te u slučaju kada projektant tijekom pregleda i ocjene ponuda utvrđuje ispunjavaju li ponuđeni proizvodi tražene karakteristike isti sastavlja očitovanje o (ne)ispunjavanju traženih karakteristika ponuđenih proizvoda mora li navedeno očitovanje projektanta biti sastavni dio zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda
Člankom 76. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je da sukob interesa između naručitelja i gospodarskog subjekta obuhvaća situacije kada predstavnici naručitelja ili pružatelja usluga službe nabave koji djeluje u ime naručitelja, koji su uključeni u provedbu postupka javne nabave ili mogu utjecati na ishod tog postupka, imaju, izravno ili neizravno, financijski, gospodarski ili bilo koji drugi osobni interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i neovisnost u okviru postupka, a osobito:
1. ako predstavnik naručitelja istodobno obavlja upravljačke poslove u gospodarskom subjektu, ili
2. ako je predstavnik naručitelja vlasnik poslovnog udjela, dionica odnosno drugih prava na temelju kojih sudjeluje u upravljanju odnosno u kapitalu toga gospodarskog subjekta s više od 0,5 %.
Stavkom 2. istog članka ZJN 2016 propisano je da se predstavnikom naručitelja smatra:
1. čelnik te član upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela naručitelja
2. član stručnog povjerenstva za javnu nabavu
3. druga osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave, i
4. osobe iz točaka 1., 2. i 3. ovoga stavka kod pružatelja usluga nabave koji djeluju u ime naručitelja.
Člankom 80. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je da su predstavnici naručitelja obvezni potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa te je ažurirati bez odgađanja ako nastupe promjene.
Nadalje, člankom 19. stavkom 3. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave („Narodne novine“ broj: 65/17. i 75/20. – dalje: Pravilnik) propisano je da naručitelj može, ako je potrebno, u postupak pregleda i ocjene ponuda uključiti i druge stručne osobe koje se u tom slučaju smatraju predstavnicima naručitelja.
Iz opisa poslova projektanta navedenih u Vašem dopisu može se zaključiti da je navedeni projektant osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave pa se u tom smislu može smatrati predstavnikom naručitelja iz članka 76. stavka 2. točke 3. ZJN 2016 te bi bio obvezan potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa sukladno članku 80. stavku 1. ZJN 2016.
Nadalje, člankom 28. stavkom 1. točkom 16. Pravilnika propisano je da zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda mora sadržavati analizu ponuda vezano uz ispunjenje zahtjeva u pogledu opisa predmeta nabave i tehničkih specifikacija te smo, sukladno tome, mišljenja da očitovanje projektanta o (ne)ispunjavanju zahtjeva u pogledu opisa predmeta nabave i tehničkih specifikacija mora biti sastavni dio zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda.
1. ako predstavnik naručitelja istodobno obavlja upravljačke poslove u gospodarskom subjektu, ili
2. ako je predstavnik naručitelja vlasnik poslovnog udjela, dionica odnosno drugih prava na temelju kojih sudjeluje u upravljanju odnosno u kapitalu toga gospodarskog subjekta s više od 0,5 %.
Stavkom 2. istog članka ZJN 2016 propisano je da se predstavnikom naručitelja smatra:
1. čelnik te član upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela naručitelja
2. član stručnog povjerenstva za javnu nabavu
3. druga osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave, i
4. osobe iz točaka 1., 2. i 3. ovoga stavka kod pružatelja usluga nabave koji djeluju u ime naručitelja.
Člankom 80. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je da su predstavnici naručitelja obvezni potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa te je ažurirati bez odgađanja ako nastupe promjene.
Nadalje, člankom 19. stavkom 3. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave („Narodne novine“ broj: 65/17. i 75/20. – dalje: Pravilnik) propisano je da naručitelj može, ako je potrebno, u postupak pregleda i ocjene ponuda uključiti i druge stručne osobe koje se u tom slučaju smatraju predstavnicima naručitelja.
Iz opisa poslova projektanta navedenih u Vašem dopisu može se zaključiti da je navedeni projektant osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave pa se u tom smislu može smatrati predstavnikom naručitelja iz članka 76. stavka 2. točke 3. ZJN 2016 te bi bio obvezan potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa sukladno članku 80. stavku 1. ZJN 2016.
Nadalje, člankom 28. stavkom 1. točkom 16. Pravilnika propisano je da zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda mora sadržavati analizu ponuda vezano uz ispunjenje zahtjeva u pogledu opisa predmeta nabave i tehničkih specifikacija te smo, sukladno tome, mišljenja da očitovanje projektanta o (ne)ispunjavanju zahtjeva u pogledu opisa predmeta nabave i tehničkih specifikacija mora biti sastavni dio zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda.
Mogu li u istom postupku javne nabave sudjelovati ponuditelji koji imaju 100% jednaku vlasničku strukturu te ponuditelji koji imaju povezanu vlasničku strukturu (npr. jedno društvo je vlasnik 50% drugog društva)
ZJN 2016 u članku 3. točki 8. određuje pojam gospodarskog subjekta kao fizičke ili pravne osobe, uključujući podružnicu, ili javno tijelo ili zajednicu tih osoba ili tijela, uključujući svako njihovo privremeno udruženje, koje na tržištu nudi izvođenje radova ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga. U točki 22. istog članka ZJN 2016, određeno je da je ponuditelj gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu.
Ovo Ministarstvo je mišljenja da gospodarski subjekti u smislu navedene odredbe ZJN 2016 mogu dostaviti ponudu u određenom postupku javne nabave s tim da u tom postupku javne nabave ne smije biti povrijeđeno načelo zaštite tržišnog natjecanja.
ZJN 2016 daje mogućnost naručitelju da u dokumentaciji o nabavi navede razlog isključenja iz postupka javne nabave propisan člankom 254. istoga Zakona.
Slijedom navedenoga, u cilju zaštite tržišnog natjecanja, primjenom članka 254. stavka 1. točke 4. ZJN 2016 javni naručitelj može isključiti gospodarskog subjekta ako ima dovoljno vjerojatnih pokazatelja da zaključi da je gospodarski subjekt sklopio sporazum s drugim gospodarskim subjektima kojem je cilj narušavanje tržišnog natjecanja.
Sukladno članku 301. ZJN 20 16 javni naručitelj samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku javne nabave te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti donosi odluke u skladu s odredbama istoga Zakona. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, javni naručitelj utvrđuje slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka javne nabave. Svoju odluku javni naručitelj obvezan je obrazložiti, što između ostalog uključuje obrazloženje o razlozima za isključenje.
U svezi s navedenim upućujemo i na stavove iz rješenja DKOM-a (KLASA: UP/II-034-02/20-01/986, URBROJ: 354-01/21-8 od 21. siječnja 2021. i dr.)
Ovo Ministarstvo je mišljenja da gospodarski subjekti u smislu navedene odredbe ZJN 2016 mogu dostaviti ponudu u određenom postupku javne nabave s tim da u tom postupku javne nabave ne smije biti povrijeđeno načelo zaštite tržišnog natjecanja.
ZJN 2016 daje mogućnost naručitelju da u dokumentaciji o nabavi navede razlog isključenja iz postupka javne nabave propisan člankom 254. istoga Zakona.
Slijedom navedenoga, u cilju zaštite tržišnog natjecanja, primjenom članka 254. stavka 1. točke 4. ZJN 2016 javni naručitelj može isključiti gospodarskog subjekta ako ima dovoljno vjerojatnih pokazatelja da zaključi da je gospodarski subjekt sklopio sporazum s drugim gospodarskim subjektima kojem je cilj narušavanje tržišnog natjecanja.
Sukladno članku 301. ZJN 20 16 javni naručitelj samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku javne nabave te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti donosi odluke u skladu s odredbama istoga Zakona. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, javni naručitelj utvrđuje slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka javne nabave. Svoju odluku javni naručitelj obvezan je obrazložiti, što između ostalog uključuje obrazloženje o razlozima za isključenje.
U svezi s navedenim upućujemo i na stavove iz rješenja DKOM-a (KLASA: UP/II-034-02/20-01/986, URBROJ: 354-01/21-8 od 21. siječnja 2021. i dr.)
Smatraju li se zamjenici ravnatelja, pomoćnici ravnatelja te članovi Upravnog vijeća predstavnikom naručitelja u smislu članka 76. stavak 2. točka 1. ZJN 2016
Člankom 76. stavkom 2. ZJN 2016 propisano je da se predstavnikom naručitelja smatra:
1. čelnik te član upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela naručitelja,
2. član stručnog povjerenstva za javnu nabavu,
3. druga osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave, i
4. osobe iz točaka 1., 2. i 3. ovog stavka kod pružatelja usluga nabave koji djeluju u ime naručitelja.
Člankom 77. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je da se odredba članka 76. stavka 1. istoga Zakona primjenjuje na odgovarajući način na srodnike po krvi u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, srodnike po tazbini do drugog stupnja, bračnog ili izvanbračnog druga, bez obzira na to je li brak prestao, te posvojitelje i posvojenike (povezane osobe) predstavnika naručitelja iz članka 76. stavka 2. točke 1. istoga Zakona.
Člankom 37. stavkom 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.) propisano je da je voditelj ustanove ravnatelj, ako zakonom nije drugačije određeno.
Člankom 85. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 100/18., 125/19. i 147/20.) propisano je da ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada.
Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, a može imati pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za financijsko poslovanje, pomoćnika za sestrinstvo – glavnu sestru zdravstvene ustanove te pomoćnika za kvalitetu sukladno zakonu kojim se uređuje kvaliteta zdravstvene zaštite.
Člankom 18. stavkom 1. Statuta Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (dalje: Statut) propisano je da ravnatelj Zavoda organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa Zavod i odgovoran je za zakonitost rada i stručni rad Zavoda, a stavkom 2. propisano je da ima sva ovlaštenja u pravnom prometu u okviru djelatnosti Zavoda upisane u sudski registar, osim ako ovim Statutom ili drugim propisom nije određeno drugačije.
Člankom 29. stavkom 2. Statuta propisano je da zamjenik ravnatelja ima sva prava i ovlasti, ali i odgovornost Ravnatelja u slučaju nenazočnosti ili spriječenosti Ravnatelja.
Člankom 80. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je da su predstavnici naručitelja obvezni potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa te je ažurirati bez odgađanja ako nastupe promjene.
Slijedom svega navedenog mišljenja smo da zamjenici ravnatelja nisu obvezni a priori potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa nego samo u slučaju iz članka 29. stavak 2. Statuta u slučaju nenazočnosti ili spriječenosti Ravnatelja te sukladno članku 76. stavku 2. točki 3. ZJN 2016, dok su članovi upravnog vijeća obvezni potpisati navedenu izjavu budući da se, sukladno odredbi članka 76. stavka 2. točke 1. ZJN 2016, isti smatraju predstavnicima naručitelja.
Nadalje, iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da pomoćnici ravnatelja nemaju ovlasti zastupanja zdravstvene ustanove kao zamjenik ravnatelja u slučaju odsutnosti ili spriječenosti ravnatelja te smo mišljenja da isti nisu obvezni potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa osim u slučaju kada su uključeni u provedbu ili mogu imati utjecaj na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave.
1. čelnik te član upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela naručitelja,
2. član stručnog povjerenstva za javnu nabavu,
3. druga osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave, i
4. osobe iz točaka 1., 2. i 3. ovog stavka kod pružatelja usluga nabave koji djeluju u ime naručitelja.
Člankom 77. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je da se odredba članka 76. stavka 1. istoga Zakona primjenjuje na odgovarajući način na srodnike po krvi u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, srodnike po tazbini do drugog stupnja, bračnog ili izvanbračnog druga, bez obzira na to je li brak prestao, te posvojitelje i posvojenike (povezane osobe) predstavnika naručitelja iz članka 76. stavka 2. točke 1. istoga Zakona.
Člankom 37. stavkom 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.) propisano je da je voditelj ustanove ravnatelj, ako zakonom nije drugačije određeno.
Člankom 85. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 100/18., 125/19. i 147/20.) propisano je da ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada.
Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, a može imati pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za financijsko poslovanje, pomoćnika za sestrinstvo – glavnu sestru zdravstvene ustanove te pomoćnika za kvalitetu sukladno zakonu kojim se uređuje kvaliteta zdravstvene zaštite.
Člankom 18. stavkom 1. Statuta Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (dalje: Statut) propisano je da ravnatelj Zavoda organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa Zavod i odgovoran je za zakonitost rada i stručni rad Zavoda, a stavkom 2. propisano je da ima sva ovlaštenja u pravnom prometu u okviru djelatnosti Zavoda upisane u sudski registar, osim ako ovim Statutom ili drugim propisom nije određeno drugačije.
Člankom 29. stavkom 2. Statuta propisano je da zamjenik ravnatelja ima sva prava i ovlasti, ali i odgovornost Ravnatelja u slučaju nenazočnosti ili spriječenosti Ravnatelja.
Člankom 80. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je da su predstavnici naručitelja obvezni potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa te je ažurirati bez odgađanja ako nastupe promjene.
Slijedom svega navedenog mišljenja smo da zamjenici ravnatelja nisu obvezni a priori potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa nego samo u slučaju iz članka 29. stavak 2. Statuta u slučaju nenazočnosti ili spriječenosti Ravnatelja te sukladno članku 76. stavku 2. točki 3. ZJN 2016, dok su članovi upravnog vijeća obvezni potpisati navedenu izjavu budući da se, sukladno odredbi članka 76. stavka 2. točke 1. ZJN 2016, isti smatraju predstavnicima naručitelja.
Nadalje, iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da pomoćnici ravnatelja nemaju ovlasti zastupanja zdravstvene ustanove kao zamjenik ravnatelja u slučaju odsutnosti ili spriječenosti ravnatelja te smo mišljenja da isti nisu obvezni potpisati izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa osim u slučaju kada su uključeni u provedbu ili mogu imati utjecaj na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave.
Naručitelj je donio tri odluke o odabiru koje je nakon uloženih žalbi poništila Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave. Postavlja se pitanje može li se i kako sklopiti i realizirati ugovor ako je jednom od odredbi dokumentacije o nabavi propisano da je rok pružanja usluge do točnog datuma koji je već istekao.
Vezano uz dilemu može li se sklopiti ugovor o javnoj nabavi, s obzirom da je istekao rok pružanja usluge propisan dokumentacijom o nabavi, ističemo da ZJN 2016 propisuje u članku 311. da je naručitelj obvezan završiti postupak javne nabave te da postupak završava izvršnošću odluke o odabiru ili poništenju. Dakle, bez obzira na rok pružanja usluge koji je naveden u dokumentaciji o nabavi, ugovor o javnoj nabavi mora biti sklopljen s odabranim ponuditeljem, a rokove pružanja usluga potrebno je prilagoditi u ugovoru.
Napominje se da bi naručitelj prilikom izrade dokumentacije o nabavi i propisivanja određenih rokova trebao imati na umu i mogućnost pomicanja predviđenih rokova zbog prolongiranja donošenja izvršne odluke o odabiru (primjerice zbog žalbenih postupaka), zbog čega bi trebao izbjegavati propisivanje točnih datuma, a rokove određivati na način da se oni formuliraju primjerice: do 12 mjeseci od dana sklapanja ugovora.
Napominje se da bi naručitelj prilikom izrade dokumentacije o nabavi i propisivanja određenih rokova trebao imati na umu i mogućnost pomicanja predviđenih rokova zbog prolongiranja donošenja izvršne odluke o odabiru (primjerice zbog žalbenih postupaka), zbog čega bi trebao izbjegavati propisivanje točnih datuma, a rokove određivati na način da se oni formuliraju primjerice: do 12 mjeseci od dana sklapanja ugovora.
Ako pravna osoba u kojoj 80% dionica drži jedinica lokalne samouprave nije osnovana radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, već radi djelatnosti na tržištu u svrhu ostvarivanja dobiti, je li ista javni naručitelj u smislu ZJN 2016
Člankom 6. ZJN 2016 propisano je tko su javni naručitelji. Stavak 1. istog članka ZJN 2016 propisuje da su to Republika Hrvatska, odnosno državna tijela Republike Hrvatske, jedinice lokalne (područne) samouprave, tijela javnog prava te udruženja koje je osnovalo jedno ili više prethodno navedenih tijela.
Nadalje stavkom 4. istog članka ZJN 2016 propisano je da su tijela javnog prava subjekti koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1. imaju pravnu osobnost
2. osnovani su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj, i
3. u iznosu većem od 50 % financira ih javni naručitelj ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane javnog naručitelja ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovao javni naručitelj.
Za određivanje tijela javnog prava kao javnog naručitelja, a time i obveznika ZJN 2016, prvotno se mora utvrditi je li ispunjen uvjet da je pravna osoba osnovana za određene svrhe radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj. Ako je taj uvjet ispunjen, utvrđuje se ispunjava li pravna osoba barem jedan od tri dodatna uvjeta iz točke 3. citiranog stavka.
Odredba članka 6. stavka 4. ZJN 2016 prenesena je iz članka 2. stavka 1. točke 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ.
Budući da ZJN 2016, kao ni relevantna Direktiva, ne definira opći interes, pri njegovu definiranju nužno je uzeti u obzir relevantnu praksu Suda Europske unije te razmotriti druge odredbe koje su vezane uz određenje neke pravne osobe.
Prema sudskoj praksi Suda Europske unije (primjerice predmete C-360/96 Arnhem, C-223/99 i C-260/99 Agorà te C-380/98 Cambridge), potrebe u općem interesu su potrebe koje, zbog razloga koji su u vezi s općim interesom, država odluči sama pružati ili nad kojima želi zadržati utjecaj u odlučivanju. Sud Europske unije sagledava potrebe u općem interesu koje država pruža u odnosu na: specifične zadatke koje treba obaviti, izričito zadržavanje određenih aktivnosti javnim tijelima, obvezu države da podmiri troškove povezane s navedenim aktivnostima, kontrolu cijena koje će se naplatiti za usluge te javni interes.
Iz navedenog je razvidno da je opći interes povezan s izvršavanjem zadaća iz djelokruga svih razina države (koji obuhvaća sve razine vlasti - središnju, regionalnu, lokalnu), a za potrebe kojih ona osniva razne subjekte (tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, ustanove, agencije i sl.). Shodno tome, takvi subjekti osnovani su u svrhe zadovoljavanja potreba u općem interesu te stoga isti podliježu obvezi primjene ZJN 2016.
Prema odredbama posebnih zakona, moguće je da država (u širem smislu) osnuje pravnu osobu ili prenese svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga na istu (npr. Zakon o sportu, Zakon o vatrogastvu i sl.).
U konkretnom slučaju bitna je činjenica je li država (u širem smislu) na pravnu osobu prenijela svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga, u kojem slučaju bi se radilo o pravnoj osobi koja je osnovana posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu te bi bio ispunjen temeljni preduvjet kojim se definira status pravne osobe kao tijela javnoga prava, odnosno obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi.
Nadalje stavkom 4. istog članka ZJN 2016 propisano je da su tijela javnog prava subjekti koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1. imaju pravnu osobnost
2. osnovani su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj, i
3. u iznosu većem od 50 % financira ih javni naručitelj ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane javnog naručitelja ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovao javni naručitelj.
Za određivanje tijela javnog prava kao javnog naručitelja, a time i obveznika ZJN 2016, prvotno se mora utvrditi je li ispunjen uvjet da je pravna osoba osnovana za određene svrhe radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj. Ako je taj uvjet ispunjen, utvrđuje se ispunjava li pravna osoba barem jedan od tri dodatna uvjeta iz točke 3. citiranog stavka.
Odredba članka 6. stavka 4. ZJN 2016 prenesena je iz članka 2. stavka 1. točke 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ.
Budući da ZJN 2016, kao ni relevantna Direktiva, ne definira opći interes, pri njegovu definiranju nužno je uzeti u obzir relevantnu praksu Suda Europske unije te razmotriti druge odredbe koje su vezane uz određenje neke pravne osobe.
Prema sudskoj praksi Suda Europske unije (primjerice predmete C-360/96 Arnhem, C-223/99 i C-260/99 Agorà te C-380/98 Cambridge), potrebe u općem interesu su potrebe koje, zbog razloga koji su u vezi s općim interesom, država odluči sama pružati ili nad kojima želi zadržati utjecaj u odlučivanju. Sud Europske unije sagledava potrebe u općem interesu koje država pruža u odnosu na: specifične zadatke koje treba obaviti, izričito zadržavanje određenih aktivnosti javnim tijelima, obvezu države da podmiri troškove povezane s navedenim aktivnostima, kontrolu cijena koje će se naplatiti za usluge te javni interes.
Iz navedenog je razvidno da je opći interes povezan s izvršavanjem zadaća iz djelokruga svih razina države (koji obuhvaća sve razine vlasti - središnju, regionalnu, lokalnu), a za potrebe kojih ona osniva razne subjekte (tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, ustanove, agencije i sl.). Shodno tome, takvi subjekti osnovani su u svrhe zadovoljavanja potreba u općem interesu te stoga isti podliježu obvezi primjene ZJN 2016.
Prema odredbama posebnih zakona, moguće je da država (u širem smislu) osnuje pravnu osobu ili prenese svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga na istu (npr. Zakon o sportu, Zakon o vatrogastvu i sl.).
U konkretnom slučaju bitna je činjenica je li država (u širem smislu) na pravnu osobu prenijela svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga, u kojem slučaju bi se radilo o pravnoj osobi koja je osnovana posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu te bi bio ispunjen temeljni preduvjet kojim se definira status pravne osobe kao tijela javnoga prava, odnosno obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi.
Prvorangirani ponuditelj je odustao od ugovora, a u dokumentaciji o nabavi nije izričito propisano da će Naručitelj naplatiti jamstvo za ozbiljnost ponude. Postavljate pitanje je li naručitelj obvezan naplatiti jamstvo ili je to samo mogućnost pošto u dokumentaciji o nabavi nije izričito propisana obveza naplate jamstva.
Člankom 214. stavkom 1. točkom 1. ZJN 2016 propisano je da javni naručitelj može od gospodarskog subjekta zahtijevati jamstvo za ozbiljnost ponude za slučaj odustajanja ponuditelja od svoje ponude u roku njezine valjanosti, nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ovoga Zakona, neprihvaćanja ispravka računske greške, odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ili nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ako okvirni sporazum obvezuje na sklapanje i izvršenje. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako javni naručitelj koristi mogućnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, obvezan je u dokumentaciji o nabavi odrediti vrstu, sredstvo i uvjete jamstava, s time da ne može odrediti isključivo novčani polog kao jamstvo.
Slijedom navedenog razvidno je da ZJN 2016 izrijekom ne propisuje obvezu naručitelja naplate jamstva za ozbiljnost ponude kada ponuditelj odbije potpisati ugovor, pa je na samom naručitelju ocjena postupanja sukladno članku 214. stavku 1. ZJN 2016, odnosno naplate jamstva za ozbiljnost ponude. Dakle, radi se o pravu naručitelja koje može koristiti sukladno važećim odredbama ZJN 2016 pri čemu naručitelj može uzeti u obzir razloge odustajanja od ugovora (objektivne ili subjektivne prirode), odnosno, je li do odustajanja došlo zbog objektivnih razloga koji nisu prouzročeni postupanjem ili krivnjom ponuditelja. Ponuditelj može u slučaju naplate jamstva za ozbiljnost ponude osporavati opravdanost i zakonitost naplate jamstva pred redovnim sudovima.
Također, skrećemo pozornost na činjenicu da bi nenaplatu jamstva trebalo u predmetu spisa evidentirati i obrazložiti kako ne bi došlo do sumnje u subjektivnost takve odluke naručitelja od strane revizijskih tijela.
Slijedom navedenog razvidno je da ZJN 2016 izrijekom ne propisuje obvezu naručitelja naplate jamstva za ozbiljnost ponude kada ponuditelj odbije potpisati ugovor, pa je na samom naručitelju ocjena postupanja sukladno članku 214. stavku 1. ZJN 2016, odnosno naplate jamstva za ozbiljnost ponude. Dakle, radi se o pravu naručitelja koje može koristiti sukladno važećim odredbama ZJN 2016 pri čemu naručitelj može uzeti u obzir razloge odustajanja od ugovora (objektivne ili subjektivne prirode), odnosno, je li do odustajanja došlo zbog objektivnih razloga koji nisu prouzročeni postupanjem ili krivnjom ponuditelja. Ponuditelj može u slučaju naplate jamstva za ozbiljnost ponude osporavati opravdanost i zakonitost naplate jamstva pred redovnim sudovima.
Također, skrećemo pozornost na činjenicu da bi nenaplatu jamstva trebalo u predmetu spisa evidentirati i obrazložiti kako ne bi došlo do sumnje u subjektivnost takve odluke naručitelja od strane revizijskih tijela.
Može li se pod pojmom međunarodna organizacija, odnosno međunarodna financijska institucija smatrati EBRD te može li naručitelj za sve postupke nabave koji će biti financirani od strane EBRD-a primijeniti članak 29. stavak 2. ZJN 2016.
Člankom 29. stavkom 2. ZJN 2016 propisano je da se isti ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi i projektne natječaje koje naručitelj dodjeljuje ili provodi u skladu s pravilima o nabavi koje određuje međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija, ako ta organizacija ili institucija u cijelosti financira dotične ugovore o javnoj nabavi i projektne natječaje.
Navedenom odredbom u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta je odredba članka 20. stavka 2. Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine.
Sukladno navedenom, mišljenja smo da za sve postupke nabave, koji će u cijelosti biti financirani od strane EBRD-a, naručitelj sukladno članku 29. stavku 2. ZJN 2016 nije u obvezi primjenjivati odredbe ZJN 2016, već je dužan postupati po pravilima o nabavi koje određuje međunarodna financijska institucija, odnosno EBRD, koja predstavlja međunarodnu organizaciju u smislu iste odredbe ZJN 2016.
Navedenom odredbom u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta je odredba članka 20. stavka 2. Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine.
Sukladno navedenom, mišljenja smo da za sve postupke nabave, koji će u cijelosti biti financirani od strane EBRD-a, naručitelj sukladno članku 29. stavku 2. ZJN 2016 nije u obvezi primjenjivati odredbe ZJN 2016, već je dužan postupati po pravilima o nabavi koje određuje međunarodna financijska institucija, odnosno EBRD, koja predstavlja međunarodnu organizaciju u smislu iste odredbe ZJN 2016.
Ispiši stranicu09.02.2024
