Informacije i savjeti iz područja javne nabave utorkom i četvrtkom 9-12h tel: 01 4677 178
Portal javne nabave
Obveznik primjene ZJN 2016
Člankom 6. ZJN 2016 propisano je tko su javni naručitelji. Stavak 1. istog članka ZJN 2016 propisuje da su to Republika Hrvatska, odnosno državna tijela Republike Hrvatske, jedinice lokalne (područne) samouprave, tijela javnog prava te udruženja koje je osnovalo jedno ili više prethodno navedenih tijela.
Člankom 6. stavkom 4. ZJN 2016 propisano je da su tijela javnog prava subjekti koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1. imaju pravnu osobnost
2. osnovani su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj, i
3. u iznosu većem od 50 % financira ih javni naručitelj ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane javnog naručitelja ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovao javni naručitelj.
Temeljni uvjet za status pravne osobe kao javnog naručitelja, sukladno članku 6. stavku 4. točki 2. ZJN 2016 je da se radi o pravnoj osobi koja je osnovana posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj.
Iz odredbi Zakona o Hrvatskom Crvenom križu („Narodne Novine“, broj 71/10, 136/20), proizlazi da GDCK ispunjava navedeni uvjet, budući da se radi o pravnoj osobi koja obavlja javne ovlasti i poslove utvrđene člankom 2. stavkom 1. Zakona o Hrvatskom Crvenom križu, kao što su ostvarivanje humanitarnih ciljeva i zadaća na području zaštite i unaprjeđenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnog odgoja te se zalaže za poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i zaštitu ljudskih prava.
Nadalje, iz odredbi ZJN 2016 proizlazi da je, osim naprijed navedenog temeljnog uvjeta za status obveznika primjene ZJN 2016, jedini relevantan dodatni uvjet temeljem kojeg bi se moglo odrediti da je GDCK obveznik primjene ZJN 2016, uvjet koji se odnosi na strukturu financiranja propisan člankom 6. stavkom 4. točkom 3. ZJN 2016.
U tom smislu napominjemo da se donacije iz proračuna načelno mogu smatrati financiranjem javnog naručitelja. Također, ovo Ministarstvo cijeni da financiranje putem europskih sredstava, odnosno sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, sukladno članku 114. u vezi s člankom 3. točkom 34. Zakona o proračunu (87/08, 136/12 i 15/15), može predstavljati financiranje od strane javnog naručitelja u smislu članka 6. stavka 4. točke 3. ZJN 2016.
No, prema presudi Europskog suda C-380/98, ako se radi o pružanju usluga trećim osobama (subjektima) koje plaća naručitelj usluga, takvo financiranje predstavlja naknadu pružatelju usluge za ugovorenu uslugu i takvi ugovori se ne bi trebali smatrati prihodima sukladno članku 6. stavku 4. točki 3. ZJN 2016.
U istoj presudi, u odnosu na financiranje javnog naručitelja navedeno je sljedeće: „Ne uzimaju se u obzir sva javna plaćanja kada se utvrđuje njihov udio u plaćanjima, već samo ona koja imaju učinak stvaranja ili pojačavanja odnosa zavisnosti između države i pravne osobe. Samo plaćanja kojima se financiraju ili podupiru aktivnosti tijela, bez ikakve specifične protuusluge, mogu se stoga opisati kao javno financiranje. Na primjer, plaćanja u obliku nagrada ili subvencija za podršku istraživačkog rada sveučilišta mogu stvoriti odnos zavisnosti. Takva sredstva idu instituciji u cjelini u kontekstu nekog istraživačkog rada.
Pozicija je suprotna u slučaju plaćanja od strane jednog ili više javnih naručitelja za pružanje usluga. Novčani iznos koji u tom slučaju plaća javni naručitelj predstavlja naknadu za ugovorenu uslugu koju sveučilište pruža kao što je obavljanje konkretnog istraživačkog rada ili organizacija seminara i konferencija. U ovom kontekstu nebitno je podudaraju li se te komercijalne aktivnosti s obrazovnim i istraživačkim aktivnostima sveučilišta. Sveučilište ima ekonomski interes u pružanju usluga. Slijedom navedenog, Europski sud zaključio je da takva plaćanja ne predstavljaju javno financiranje u smislu Direktive 2004/18/EZ.“
Prema mišljenju ovog Ministarstva, primjerice, prihodi od projekta „Humanitarni paket za Slavoniju i Pounje“, koji je financiran iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije - FEAD (kroz koji je GDCK s nadležnim Ministarstvom, ugovorilo nabavu i podjelu paketa hrane i higijene korisnicima – socijalno ugroženim osobama i obiteljima, a koji projekt je GDCK dobilo kroz otvoreni poziv na dostavu projektnih prijedloga nadležnog Ministarstva, gdje je GDCK, kao pružatelj usluge bilo plaćeno iz sredstava FEAD projekta), kao i prihodi od projekta „Zaželi“ – Program zapošljavanja žena (koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda, kroz Operativni program „Učinkoviti ljudski potencijali“, 2014. – 2020.), ne bi se trebali smatrati prihodima sukladno članku 6. stavku 4. točki 3. ZJN 2016, ako se radi o uslugama koje se nalaze na tržištu i dobivaju putem ugovora, odnosno koje GDCK sklapa s drugim ugovornim stranama te na taj način pruža korisnicima ugovorenu uslugu u okviru svojih djelatnosti.
Nadalje, posebno se ističe sljedeća okolnost: da bi bio zadovoljen uvjet iz članka 6. stavka 4. točke 3. ZJN 2016, naručitelj je dužan utvrditi strukturu financiranja za tekuću proračunsku godinu na temelju dostupnih podataka, prilikom izrade financijskog plana, uzimajući u obzir i stanje iz prethodne godine. Prilikom izrade financijskog plana potrebno je uzeti u obzir i financijska sredstva koja su odobrena u prethodnoj godini, ali će se koristiti u tekućoj godini. Pri tome potrebno je naglasiti da je naručitelj tijekom utvrđivanja financijskog stanja za tekuću godinu dužan voditi računa da izračun bude što točniji i transparentniji. Naručitelj je obvezan pratiti financijsko stanje tijekom cijele proračunske godine te uzeti u obzir i situacije u kojima može doći do značajnog priljeva financijskih sredstava iz određenih izvora u istoj godini pa se shodno tome i status obveznika primjene ZJN 2016 može promijeniti u istoj godini.
Napominjemo da se ovim mišljenjem daju temeljne smjernice koje mogu biti korisne prilikom utvrđivanja statusa GDCK u smislu ZJN 2016, no, konačno utvrđenje radi li se o prihodima iz članka 6. stavka 4. točke 3. ZJN 2016, obveza je samog GDCK, koje raspolaže svim relevantnim podacima i dokumentacijom potrebnom za utvrđenje naravi navedenih izvora prihoda.
Zaključno, ako se GDCK u iznosu većem od 50 % financira od strane javnog (javnih) naručitelja, isto bi bilo obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi. U suprotnom, ako se GDCK ne financira od strane drugih javnih naručitelja u iznosu većem od 50%, isto ne bi bilo obveznik primjene istoga Zakona.
Člankom 6. stavkom 4. ZJN 2016 propisano je da su tijela javnog prava subjekti koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1. imaju pravnu osobnost
2. osnovani su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj, i
3. u iznosu većem od 50 % financira ih javni naručitelj ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane javnog naručitelja ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovao javni naručitelj.
Temeljni uvjet za status pravne osobe kao javnog naručitelja, sukladno članku 6. stavku 4. točki 2. ZJN 2016 je da se radi o pravnoj osobi koja je osnovana posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj.
Iz odredbi Zakona o Hrvatskom Crvenom križu („Narodne Novine“, broj 71/10, 136/20), proizlazi da GDCK ispunjava navedeni uvjet, budući da se radi o pravnoj osobi koja obavlja javne ovlasti i poslove utvrđene člankom 2. stavkom 1. Zakona o Hrvatskom Crvenom križu, kao što su ostvarivanje humanitarnih ciljeva i zadaća na području zaštite i unaprjeđenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnog odgoja te se zalaže za poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i zaštitu ljudskih prava.
Nadalje, iz odredbi ZJN 2016 proizlazi da je, osim naprijed navedenog temeljnog uvjeta za status obveznika primjene ZJN 2016, jedini relevantan dodatni uvjet temeljem kojeg bi se moglo odrediti da je GDCK obveznik primjene ZJN 2016, uvjet koji se odnosi na strukturu financiranja propisan člankom 6. stavkom 4. točkom 3. ZJN 2016.
U tom smislu napominjemo da se donacije iz proračuna načelno mogu smatrati financiranjem javnog naručitelja. Također, ovo Ministarstvo cijeni da financiranje putem europskih sredstava, odnosno sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, sukladno članku 114. u vezi s člankom 3. točkom 34. Zakona o proračunu (87/08, 136/12 i 15/15), može predstavljati financiranje od strane javnog naručitelja u smislu članka 6. stavka 4. točke 3. ZJN 2016.
No, prema presudi Europskog suda C-380/98, ako se radi o pružanju usluga trećim osobama (subjektima) koje plaća naručitelj usluga, takvo financiranje predstavlja naknadu pružatelju usluge za ugovorenu uslugu i takvi ugovori se ne bi trebali smatrati prihodima sukladno članku 6. stavku 4. točki 3. ZJN 2016.
U istoj presudi, u odnosu na financiranje javnog naručitelja navedeno je sljedeće: „Ne uzimaju se u obzir sva javna plaćanja kada se utvrđuje njihov udio u plaćanjima, već samo ona koja imaju učinak stvaranja ili pojačavanja odnosa zavisnosti između države i pravne osobe. Samo plaćanja kojima se financiraju ili podupiru aktivnosti tijela, bez ikakve specifične protuusluge, mogu se stoga opisati kao javno financiranje. Na primjer, plaćanja u obliku nagrada ili subvencija za podršku istraživačkog rada sveučilišta mogu stvoriti odnos zavisnosti. Takva sredstva idu instituciji u cjelini u kontekstu nekog istraživačkog rada.
Pozicija je suprotna u slučaju plaćanja od strane jednog ili više javnih naručitelja za pružanje usluga. Novčani iznos koji u tom slučaju plaća javni naručitelj predstavlja naknadu za ugovorenu uslugu koju sveučilište pruža kao što je obavljanje konkretnog istraživačkog rada ili organizacija seminara i konferencija. U ovom kontekstu nebitno je podudaraju li se te komercijalne aktivnosti s obrazovnim i istraživačkim aktivnostima sveučilišta. Sveučilište ima ekonomski interes u pružanju usluga. Slijedom navedenog, Europski sud zaključio je da takva plaćanja ne predstavljaju javno financiranje u smislu Direktive 2004/18/EZ.“
Prema mišljenju ovog Ministarstva, primjerice, prihodi od projekta „Humanitarni paket za Slavoniju i Pounje“, koji je financiran iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije - FEAD (kroz koji je GDCK s nadležnim Ministarstvom, ugovorilo nabavu i podjelu paketa hrane i higijene korisnicima – socijalno ugroženim osobama i obiteljima, a koji projekt je GDCK dobilo kroz otvoreni poziv na dostavu projektnih prijedloga nadležnog Ministarstva, gdje je GDCK, kao pružatelj usluge bilo plaćeno iz sredstava FEAD projekta), kao i prihodi od projekta „Zaželi“ – Program zapošljavanja žena (koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda, kroz Operativni program „Učinkoviti ljudski potencijali“, 2014. – 2020.), ne bi se trebali smatrati prihodima sukladno članku 6. stavku 4. točki 3. ZJN 2016, ako se radi o uslugama koje se nalaze na tržištu i dobivaju putem ugovora, odnosno koje GDCK sklapa s drugim ugovornim stranama te na taj način pruža korisnicima ugovorenu uslugu u okviru svojih djelatnosti.
Nadalje, posebno se ističe sljedeća okolnost: da bi bio zadovoljen uvjet iz članka 6. stavka 4. točke 3. ZJN 2016, naručitelj je dužan utvrditi strukturu financiranja za tekuću proračunsku godinu na temelju dostupnih podataka, prilikom izrade financijskog plana, uzimajući u obzir i stanje iz prethodne godine. Prilikom izrade financijskog plana potrebno je uzeti u obzir i financijska sredstva koja su odobrena u prethodnoj godini, ali će se koristiti u tekućoj godini. Pri tome potrebno je naglasiti da je naručitelj tijekom utvrđivanja financijskog stanja za tekuću godinu dužan voditi računa da izračun bude što točniji i transparentniji. Naručitelj je obvezan pratiti financijsko stanje tijekom cijele proračunske godine te uzeti u obzir i situacije u kojima može doći do značajnog priljeva financijskih sredstava iz određenih izvora u istoj godini pa se shodno tome i status obveznika primjene ZJN 2016 može promijeniti u istoj godini.
Napominjemo da se ovim mišljenjem daju temeljne smjernice koje mogu biti korisne prilikom utvrđivanja statusa GDCK u smislu ZJN 2016, no, konačno utvrđenje radi li se o prihodima iz članka 6. stavka 4. točke 3. ZJN 2016, obveza je samog GDCK, koje raspolaže svim relevantnim podacima i dokumentacijom potrebnom za utvrđenje naravi navedenih izvora prihoda.
Zaključno, ako se GDCK u iznosu većem od 50 % financira od strane javnog (javnih) naručitelja, isto bi bilo obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi. U suprotnom, ako se GDCK ne financira od strane drugih javnih naručitelja u iznosu većem od 50%, isto ne bi bilo obveznik primjene istoga Zakona.
Ispiši stranicu21.01.2021
