Informacije i savjeti iz područja javne nabave utorkom i četvrtkom 9-12h tel: 01 4677 178
Portal javne nabave
Izjava kao dokaz nekažnjavanja
Članak 3. stavak 1. točka 5. ZJN 2016 definira e-Certis kao internetsko spremište potvrda, elektronički sustav Europske komisije koji sadržava bazu podataka o dokazima koji se dostavljaju u postupcima javne nabave te tijelima nadležnim za njihovo izdavanje u državama članicama.
Članak 269. ZJN 2016 propisuje da javni naručitelj koristi sustav e-Certis radi dobivanja podataka o vrstama i oblicima dokaza pododjeljka 2. odjeljka C poglavlja 4. glave III dijela drugog ZJN 2016 te o nadležnim tijelima koja ih izdaju u državama članicama. Javni naručitelj obvezan je zahtijevati prvenstveno one vrste i oblike dokaza iz pododjeljka 2. odjeljka C poglavlja 4. glave III dijela drugog ZJN 2016 koji su obuhvaćeni sustavom e-Certis, ako su podaci u sustavu e-Certis ažurirani. Republika Hrvatska dužna je osigurati da se podaci vezani uz potvrde i druge oblike dokazne dokumentacije stalno ažuriraju. Navedena odredba stupila je na snagu 18. listopada 2018. godine.
Članak 269. ZJN 2016 u pravni poredak Republike Hrvatske preuzima odredbu članka 61. Direktive 2014/24/EU koja glasi:
„1. Radi olakšavanja prekograničnog nadmetanja, države članice dužne su osigurati da se podaci vezani uz potvrde i druge oblike dokazne dokumentacije koji se unose sustav e-Certis koji je uspostavila Komisija stalno ažuriraju.
2. Javni naručitelji koriste sustav e-Certis te zahtijevaju prvenstveno one vrste potvrda ili oblika dokazne dokumentacije koji su obuhvaćeni sustavom e-Certis.
3. Komisija stavlja na raspolaganje sve jezične verzije ESPD-a u sustavu e-Certis.“
S tom odredbom povezana je uvodna izjava 87. iste Direktive u kojoj se navodi: „Komisija stavlja na raspolaganje i upravlja elektroničkim sustavom, odnosno e-Certisom, koji trenutačno na dobrovoljnoj osnovi ažuriraju i provjeravaju nacionalna tijela. Cilj sustava e-Certis jest olakšavanje razmjene potvrda i ostale dokazne dokumentacije koju javni naručitelji često zahtijevaju. Dosadašnje iskustvo ukazuje na činjenicu da dobrovoljno ažuriranje i provjeravanje nije dovoljno kako bi se osiguralo da se e-Certis u potpunosti iskoristi za pojednostavljivanje i olakšavanje razmjene dokumenata posebno za dobrobit malih i srednjih poduzeća. Stoga bi kao prvi korak trebalo održavanje učiniti obvezujućim. Korištenje sustava e-Certis kasnije će se učiniti obvezujućim.“
Slijedom toga, cijeni se da je svrha e-Certisa pojednostavljenje i olakšavanje razmjene dokumenata. Stoga su države članice, s jedne strane, obvezne stalno ažurirati podatke u e-Certisu kako bi se olakšalo prekogranično nadmetanje, a javni naručitelji, s druge strane, zahtijevati dostavu prvenstveno onog oblika dokaza koji je naveden u e-Certisu kako ne bi nametali strože zahtjeve nego što se to traži od gospodarskog subjekta u državi članici njegovog poslovnog nastana (načela zabrane diskriminacije i jednakog tretmana).
Prema informacijama kojima raspolaže ovo tijelo, ako postoji više mogućnosti dokazivanja pojedine osnove za isključenje (ili uvjeta sposobnosti), države članice u e-Certisu mogu dokaze navesti kumulativno ili alternativno. Ako je država članica navela više dokaza koji se kumulativno moraju dostaviti za, primjerice, dokazivanje jedne osnove za isključenje, onda gospodarski subjekt mora dostaviti sve te dokaze koji su navedeni u e-Certisu. S druge strane, ako je država članica dokaze navela alternativno, onda bilo koji dokaz s popisa koji gospodarski subjekt dostavi dokazuje da ne postoji dotična osnova za isključenje.
Slijedom navedenog, a vezano za prvo pitanje, ako je država članica u e-Certisu odredila izjavu (koja se u Republici Hrvatskoj daje sukladno članku 265. stavka 2. ZJN 2016) kao dokaz neke osnove za isključenje (ili uvjeta sposobnosti) bilo kao samostalan dokaz, bilo alternativno s drugim dokazima, ovo Ministarstvo je mišljenja da je takva izjava prihvatljiv dokaz u postupcima javne nabave u Republici Hrvatskoj za sve okolnosti za koje je navedena kao dokaz u e-Certisu od strane države članice.
U odnosu na drugo pitanje vezano za članak 265. stavka 2. ZJN 2016, ovo Ministarstvo je mišljenja da je svrha ovog zakonskog članka da se izjava, kao dokaz, dostavlja u onim slučajevima kada dokaze iz članka 265. stavka 1. ZJN 2016 nije uopće moguće dostaviti ili njima nisu obuhvaćene sve okolnosti koje treba dokazati. Primjerice, ako u državi članici gospodarski subjekt može dobiti potvrdu nadležnog tijela da nema poreznih dugovanja, ali ista ne obuhvaća podatak o dugovanju s osnova socijalnog osiguranja (mirovinsko i zdravstveno), niti u toj državi postoji nadležno tijelo koje bi moglo dati potvrdu o tim činjenicama, gospodarski subjekt će te podatke dokazati izjavom sukladno članku 265. stavku 2. ZJN 2016. Međutim, mišljenja smo da u takvom slučaju gospodarski subjekt ne bi mogao dostaviti izjavu u odnosu na porezno dugovanje jer može ishoditi potvrdu nadležnog tijela. Zaključno, napominjemo da bi javni naručitelj primarno trebao voditi računa o dokazima navedenima u e-Certisu, kako je navedeno u odgovoru na prvo pitanje.
Članak 269. ZJN 2016 propisuje da javni naručitelj koristi sustav e-Certis radi dobivanja podataka o vrstama i oblicima dokaza pododjeljka 2. odjeljka C poglavlja 4. glave III dijela drugog ZJN 2016 te o nadležnim tijelima koja ih izdaju u državama članicama. Javni naručitelj obvezan je zahtijevati prvenstveno one vrste i oblike dokaza iz pododjeljka 2. odjeljka C poglavlja 4. glave III dijela drugog ZJN 2016 koji su obuhvaćeni sustavom e-Certis, ako su podaci u sustavu e-Certis ažurirani. Republika Hrvatska dužna je osigurati da se podaci vezani uz potvrde i druge oblike dokazne dokumentacije stalno ažuriraju. Navedena odredba stupila je na snagu 18. listopada 2018. godine.
Članak 269. ZJN 2016 u pravni poredak Republike Hrvatske preuzima odredbu članka 61. Direktive 2014/24/EU koja glasi:
„1. Radi olakšavanja prekograničnog nadmetanja, države članice dužne su osigurati da se podaci vezani uz potvrde i druge oblike dokazne dokumentacije koji se unose sustav e-Certis koji je uspostavila Komisija stalno ažuriraju.
2. Javni naručitelji koriste sustav e-Certis te zahtijevaju prvenstveno one vrste potvrda ili oblika dokazne dokumentacije koji su obuhvaćeni sustavom e-Certis.
3. Komisija stavlja na raspolaganje sve jezične verzije ESPD-a u sustavu e-Certis.“
S tom odredbom povezana je uvodna izjava 87. iste Direktive u kojoj se navodi: „Komisija stavlja na raspolaganje i upravlja elektroničkim sustavom, odnosno e-Certisom, koji trenutačno na dobrovoljnoj osnovi ažuriraju i provjeravaju nacionalna tijela. Cilj sustava e-Certis jest olakšavanje razmjene potvrda i ostale dokazne dokumentacije koju javni naručitelji često zahtijevaju. Dosadašnje iskustvo ukazuje na činjenicu da dobrovoljno ažuriranje i provjeravanje nije dovoljno kako bi se osiguralo da se e-Certis u potpunosti iskoristi za pojednostavljivanje i olakšavanje razmjene dokumenata posebno za dobrobit malih i srednjih poduzeća. Stoga bi kao prvi korak trebalo održavanje učiniti obvezujućim. Korištenje sustava e-Certis kasnije će se učiniti obvezujućim.“
Slijedom toga, cijeni se da je svrha e-Certisa pojednostavljenje i olakšavanje razmjene dokumenata. Stoga su države članice, s jedne strane, obvezne stalno ažurirati podatke u e-Certisu kako bi se olakšalo prekogranično nadmetanje, a javni naručitelji, s druge strane, zahtijevati dostavu prvenstveno onog oblika dokaza koji je naveden u e-Certisu kako ne bi nametali strože zahtjeve nego što se to traži od gospodarskog subjekta u državi članici njegovog poslovnog nastana (načela zabrane diskriminacije i jednakog tretmana).
Prema informacijama kojima raspolaže ovo tijelo, ako postoji više mogućnosti dokazivanja pojedine osnove za isključenje (ili uvjeta sposobnosti), države članice u e-Certisu mogu dokaze navesti kumulativno ili alternativno. Ako je država članica navela više dokaza koji se kumulativno moraju dostaviti za, primjerice, dokazivanje jedne osnove za isključenje, onda gospodarski subjekt mora dostaviti sve te dokaze koji su navedeni u e-Certisu. S druge strane, ako je država članica dokaze navela alternativno, onda bilo koji dokaz s popisa koji gospodarski subjekt dostavi dokazuje da ne postoji dotična osnova za isključenje.
Slijedom navedenog, a vezano za prvo pitanje, ako je država članica u e-Certisu odredila izjavu (koja se u Republici Hrvatskoj daje sukladno članku 265. stavka 2. ZJN 2016) kao dokaz neke osnove za isključenje (ili uvjeta sposobnosti) bilo kao samostalan dokaz, bilo alternativno s drugim dokazima, ovo Ministarstvo je mišljenja da je takva izjava prihvatljiv dokaz u postupcima javne nabave u Republici Hrvatskoj za sve okolnosti za koje je navedena kao dokaz u e-Certisu od strane države članice.
U odnosu na drugo pitanje vezano za članak 265. stavka 2. ZJN 2016, ovo Ministarstvo je mišljenja da je svrha ovog zakonskog članka da se izjava, kao dokaz, dostavlja u onim slučajevima kada dokaze iz članka 265. stavka 1. ZJN 2016 nije uopće moguće dostaviti ili njima nisu obuhvaćene sve okolnosti koje treba dokazati. Primjerice, ako u državi članici gospodarski subjekt može dobiti potvrdu nadležnog tijela da nema poreznih dugovanja, ali ista ne obuhvaća podatak o dugovanju s osnova socijalnog osiguranja (mirovinsko i zdravstveno), niti u toj državi postoji nadležno tijelo koje bi moglo dati potvrdu o tim činjenicama, gospodarski subjekt će te podatke dokazati izjavom sukladno članku 265. stavku 2. ZJN 2016. Međutim, mišljenja smo da u takvom slučaju gospodarski subjekt ne bi mogao dostaviti izjavu u odnosu na porezno dugovanje jer može ishoditi potvrdu nadležnog tijela. Zaključno, napominjemo da bi javni naručitelj primarno trebao voditi računa o dokazima navedenima u e-Certisu, kako je navedeno u odgovoru na prvo pitanje.
Ispiši stranicu16.07.2019
